O MENI




Bok, ja sam Danijel dobrodošli na moj blog. Siguran sam da će ovo biti jedno divno kulinarsko putovanje pa vežimo pojaseve i upustimo se u zajedničku avanturu.




ZAŠTO FAST SPOON?


Pa razloga je isuviše, a jedan od njih je značenje na hrvatskom jeziku, pamtljivo na engleskom. Brza žlica sam izabrao jer moj blog, kao što mu samo ime govori priprema je brzih jela. 

Neće ih biti baš puno sa žlicom, ali poruka je jasna, nisam pristalica velikog iskuhavanja. Danas u 21 stoljeću kada živimo sto na sat, nemamo vremena previše probdjeti u kuhinji, kako žene koje još uz sve majčinske obveze moraju kuhati, tako i mi pripadnici tzv. jačeg spola nismo spremni provesti sate u kuhinji kako bismo pokazali svojim suprugama da ih poštujemo, da cijenimo to što rade za nas, ali ipak takvu žrtvu nismo spremni podnijeti. S te polazišne točke i kreće moj blog s glavnom porukom "Almost for 15 minutes". Jela će biti brza, jednostavna, ogoljena do kraja, kako bi rekao Jamie Oliver, ali skladna, dobro intonirana i vizualno dopadljiva.



MOJA KUHINJSKA PRIČA

Moja priča iz kuhinje je počela prije petnaestak godina i to kupnjom prve knjige Jamie Olivera. Toliko mi se dopalo to što on radi i na koji način odrađuje posao u kuhinji s kojom lakoćom priprema sva ta divna jela da sam svaki vikend kada sam imao slobodno čitao, gledao na YouTube, pratio na  televiziji  njegov serijal emisija koja je potakla kulinarske trendove u Hrvatskoj i postavila kulinarstvo kao granu na jednu višu razinu, a kuharima amaterima dala mogućnost da se educiraju po svjetskim standardima kulinarstva. Nešto kasnije se na HRT pojavljuje Gordon Ramsay, koji je također prodrmao trendove kulinarstva, ali na svjetskoj razini kao i Oliver, a  vječno rivalstvo između njega i Olivera samo je obogatilo tu dugo zapostavljenu vještinu i poziv kuhara.

Malo po malo savladao sam neke osnovne tehnike i počeo spremati jela iz Jamieovog bogatog kulinarskog opusa. Neke po receptu, a neke po sjećanju iz njegovog serijala. Na svakom koraku se mogao kupiti CD, knjige, a ja sam sve upijao kao spužva. Znao sam satima vrtjeti emisiju po emisiju. I tako je tekla moja kuharska priča, a supruga je  naravno bila pokusni kunić. Spremao sam jela za nju i sebe jer djeca nisu htjela jesti što ja spremim, tada, a bome ni sada. Valjda nemaju povjerenja da njihov stari može složiti dobro jelo. Ali tu su bili punica i punac kojima je sve što ja spremim odlično. Pa tko ne bi volio takve goste? Nikada ne prigovaraju, samo te hvale. Hahahahahaha! 

Moja kulinarska euforija nije trajala dugo, što iz objektivnih razloga, što zbog zasićenja. Iskreno, malo sam se preforsirao. Kuhati sam nastavio, ali puno rjeđe pa čak jedan dugi period kuhinji nisam ni primirisao. Ponovna želja za intenzivnijim kuhanjem primila me je prije nekih godinu dana i od tada kuham vrlo često, a vikende i po cijele dane.

Pratim aktualne svjetske kuhare i njihove recepte pa nešto od toga napravim, ali uglavnom radim svoje recepte. Nekada znam pretjerati odlaskom u šoping i donesem svega i svačega. Toga bude toliko da nema šanse da se sve iskoristi jer većina namirnica je kratkog vijeka trajanja, tako da se znalo desiti da propadne voće, povrće, sir, pogotovo
mozzarella, a najveću špotanciju dobijem kada odem u šoping, ali ne po namirnice, već po teče, tanjure, razni kuhinjski pribor. Ja kažem da mi sve treba, a onda ne koristim pola od toga. Sada sam se malo smirio pa već neko vrijeme nisam ništa kupio, ali sigurno budem. Već sutra!😉

Prije neki dan sam našao prekrasne tanjure koji će se odlično uklopiti kod serviranja i fotkanja jela. Često radim salate, najviše po ljeti jer su lagane i osvježavajuće, a supruga ih najviše voli, njezina želja moja je zapovijed. Hhahahahahah;) Ni meni nisu mrske, jer od kada kuham smršavio sam par kila pa je kuhanje dobro za moje zdravlje, u šali zna reći i supruga. Obično se kuhari udebljaju, a ja obrnuto. Malo čudno, zar ne?😕

Moja jela nastaju spontano, bez forsiranja i pritisaka. Kad mi se kuha kuham, kad odmaram, odmaram. Obično kada odmaram čitam i pratim zbivanja na svjetskoj kulinarskoj sceni. Agronom sam po vokaciji i uživam u poslu kojeg radim, ali da se ponovo rodim školovao bih se za kuhara.


 Hladnjak u mojoj kući uvijek mora biti pun, jer tada mi je puno lakše kombinirati jela. Uđem u njega, izvadim nešto od namirnica i kombiniram. Uglavnom mi sve dobro ispadne, vrlo je ukusno i oku dopadljivo, jer je važno da hrana dobro izgleda, da je lijepo i skladno servirana. Sve što skuham supruga i ja pojedemo, a prije uslikam te stavim na društvene mreže. Fotke su nekad dobre, nekad nisu, ali u pravilu s fotkama nisam zadovoljan. 


Kako pratim kulinarske blogove i vidim njihove fotke padne mi mrak na oči. Pomislim, pa to profesionalni fotografi slikaju? To ne može amater napraviti? Ali sam se prevario, blogeri sami fotografiraju svoja jela i to tako dobro izgleda da se u meni pojavila želja da imam svoj blog.

Čitam kako blogeri mogu zaraditi, savjeta je na mreži i previše, naravno neki zarađuju, ali ne zato što su otvorili blog, već zato što im je blog platforma za ostvarenje dobrog poslovnog modela. Mene zarada ne zanima, kuhanje je moj hobi, moj ispušni ventil, a pisanje bloga doživljavam kao svoju osobnu digitalnu kuharicu.

Evo to bi bilo za sada dovoljno i nadam se da ste me kroz priču malo upoznali, a najbolje ćemo se upoznati kroz pripremu slasnih jela.





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

NEDJELJNI SMOOTHIE