VOLITE KINESKU KUHINJU?
Volite kinesku kuhinju? Ako je odgovor potvrdan onda je ovo članak za vas, a ako nije opet pročitajte možda zavolite.
Svi ćemo se složiti da je kineska kuhinja nešto posebno, čak i vi koji ne volite kinesku kuhinju, koji je ne preferirate, koji se zgražate kada vidite što sve Kinezi su u stanju spremiti i ponuditi kao jelo, ipak morate priznati da je u kineskoj kuhinji prisutna neka doza mistićnosti.
U samoj pripremi hrane gdje je bezbroj načina, a uglavnom jedna posuda - wok. Kolorit namirnica je fantastičan. Naravno, Kinezi vole šarenilo tako im i hrana izgleda, ali je sve skladno razmješteno na tanjuru, a okusi koji se prožimaju doslovce su za mene božanstveni.
Kineska kuhinja vodi računa o svemu, ne samo da je hrana ukusna ili da lijepo izgleda na tanjuru, već izuzetnu pažnju Kinezi posvećuju hranjivosti namirnica koje koriste. One su pažljivo birane kako bi se poklapala hranjivost i kvaliteta namirnica. Meso s povrćem, kombinacija s voćem, razne juhe , od peraje morskog psa do algi, slatkih, kiselih, ljutih i svih drugih okusa koji jednostavno u kineskoj kuhinji pašu. Kada bi se takav mix primijenio na tradicionalnim zapadnim kuhinjama mislim da bi rezultat bio poražavajući. Iako u modernijem pristupu kulinarstvu doza eksperimentiranja je svakako prisutna i to je znak da se trendovi mijenjaju, što u konačnici može rezultirati raznovrsnijom i kvalitetnijom ponudom.
Mislim da je tajna u pripremi hrane. Kinezi uglavnom sva svoja jela pripremaju u woku i hrana se kratko termički obrađuje kako bi namirnica sačuvala sve hranjive sastojke, a kod povrća i onu famoznu hrskavost koja je mene kupila tog davnog Valentinova i prvog posjeta kineskom restoranu.
E to je ishodište od kuda kreće moja priča s kineskom kuhinjom.
Za mene je povrće bila zabranjena zona do pojave prvog Kineskog restorana u Zagrebu.
Naime, ni dan danas ne volim kuhano povrće, odnosno mekano, raskuhano. Da li je moja majka bila labava kada me nije naučila jesti povrće? Moguće, ali jednostavno kada vam neka namirnica ne ide niz grlo, ali ni kroz glavu, gdje svaka pomisao na tu namirnicu izaziva gađenje, povraćanje, onda tu nema pomoći. Kod mene su dvije namirnice doživjele katarzu, kuhano povrće i mlijeko. Sama pomisao na kuhano povrće i mlijeko u meni je izazivala nenadane i negativne reakcije tako da se majka pomirila s tim i prestala mi nuditi mlijeko i kuhano povrće.
Kinezi povrće obrađuju na sasvim suprotan način i mene su kupili za cijeli život.
Prvi susret s kineskom kuhinjom je bio baš tog prohladnog, davnog Valentinova kada sam suprugu izveo u novootvoreni kineski restoran. Zanimljiva situacija je bila tu veće, niti znaju oni hrvatski, niti mi kineski. Mi malo na engleskom, a oni na kineskom. Kad se toga sjetim dobro da smo uopće dobili hranu koju smo i tražili. Naravno, zanemarimo te sitne konverzacijske kuršluse jer hrana je bila toliko ukusna, spoj svih mogućih okusa koja do tada nisam ni okusio. Da mi je netko prije rekao da ću jesti slatko, kiselo, ili ljuto, a sve u jednom obroku grohotom bi se nasmijao i rekao da je lud što mi to predlaže. No kada Kinezi to pripremaju onda je to stvarno nešto savršeno. Spoj svih tih okusa je fantastično izbalansiran, svejedno je radi li se o nekom mesu ili povrću, voću, desertima. Dobio sam dojam da što god smučkaju, pomiješaju da im sve savršeno ispadne, tako da kineska kuhinja kod mene zauzima prvo mjesto na top ljestvici kuhinja.
Često sam s obitelji odlazio u zagrebačke kineske restorane, kako su se otvarali tako sam ih posjećivao. Najviše me se dojmio mali restorančić u Bregani, naravno s kvalitetom ponude, interijer i nije nešto s čim bi konkurirali drugima, ali s hranom za mene i moju obitelj su bili N:1.
 |
| Kung Pao |
Kineska kuhinja je za mene nešto posebno i ima tu dozu mističnosti koja me oduševljava svaki puta kada krenem u eksperiment kineske kuhinje.
Primjedbe
Objavi komentar